HC: Sale, veliki pozdrav i hvala na pristanku na intervju. Bilo bi dobro za početak, za one koji nisu upoznati sa radom Hobsona, da ukratko predstaviš bend i članove.
HC: Hobon’s Choice je šestočlani hardkor bend iz Tuzle. Više o nama i našem djelovanju možete provjeriti na našim web stranicama hcxhc.tk i myspace.com/hcxhc, na svirkama i čitajući naše tekstove.

HC: Prošle godine ste zajedno sa hrpom odličnih bendova, masom ljudi i odličnom atmosferom proslavili peti rođendan benda, a sad vam je izašao i novi ep, po meni najbolji do sada. Vjerujem da imaš dosta razloga da budeš zadovoljan. Elem, o koncertu ćemo malo kasnije, povod za ovaj intervju je upravo vaš ep, pa mi reci malo više o njemu.
HC: EP je nastao na jesen prošle godine u Banjaluci. Sadrži 7 pjesama, 6 autorskih I 1 obradu benda Trial. Ovaj materijal trebao bi da uputi slušaoca u ono što bi mogao da očekuje na 1. studijskom albumu hobson’s choice-a koji će izaći ove godine I sadržavati 11 pjesama.

HC: Interesantno je da je omot radila jedna amerikanka, Brenda Schimdt. Kako je došlo do saradnje i da li si zadovoljan rezultatom?
HC: Do saradnje je došlo sasvim slučajno,tj. prelistavajući radove na deviant artu naletio sam na Brendinu sliku, te je kasnije kontaktirao I dogovorio se sa njom da njen “Old man” bude na omotu za EP Indivisible. Tokom grafičke obrade sliku nisam dirao, trudio sam se da ostane baš onakva kakvu je Gosp. Marik-Schmidt naslikala. Mislim da ovaj njen rad ima puno toga da kaže I bez da trošimo riječi.

HC: Ep, osim što se može kupiti, također se može i skinuti sa neta. U svakom slučaju hvale vrijedan potez, međutim, da li misliš da će to dosta ljudi odbiti da kupe disk i tako i materijalno podrže rad benda (ne mislim sad na zaradu, nego ipak valja pokrit troškove)?
HC: Ko hoće da kupi disk kupiće ga iz sopstvenih razloga. Ko želi da skine pjesme sa interneta, to će uraditi prije ili kasnije. Svakako se sve ubrzo nađe na netu, tako da je samo pitanje vremena. Hvala svima koji su kupili disk, sa tim su diretkno pomogli rad benda.

HC: Naveo si u jednom intervjuu da je u planu da ove godine izađe i full lenght izdanje Hobsons choicea. Ima li kakvih konkretnijih informacija oko toga?
HC: Gore sam naveo da će album sadržavati 11 pjesama a sadašnji radni naziv je “Deadly Groundz”. Album će izaći ove godine, i sami ćemo ga izdati po istom principu kao do sad. Ne trebaju nam nikakve izdavačke kuće. Plan je da se ovdašnjoj sceni ostavi dobar material koji bi ipak nekom značio u svom ovom sivilu. U principu biće to naše najbolje pjesme sa poboljšanim aranžmanina na kojima smo radili zadnje vrijeme.

HC: Kao što sam na početku spomenuo prošle godine ste obilježili pet godina postojanja. Koncert je po mom ličnom mišljenju fenomenalno prošao. I po broju ljudi, i po atmosferi i samim bendovima. Tvoji utisci?
HC: Iz ove perspektive bio je to super događaj sa odličnim bendovima, dobrom posjetom i odličnom atmosferom. Čitava ujdurma oko događaja je trajala 3 dana, nešto ko ivkova slava. Mislim da je takav koncert bio nešto što fali ovom gradu u kojem skoro da i ne postoji scena. A opet s obzirom gdje živimo i koji je nivo aktivizma i kvaliteta u radu prisutan irealno je češće očekivati ovakve događaje. Mnogi su razlozi za to. Ono što sigurno znam a to je da ću i ubuduće ovakve i slične koncerte organizovati kada mi bude ćejf i kada se za to ukaže prava prilika. Pitanje je samo da li ću doživjeti da dođem na neki harkor koncert koji me ne uključuje organizaciono u bilo kom smislu. To bi bilo fenomenalno.
HC: E sad, zanimljivo je da si u Tuzli (bar koliko je meni poznato) jedina osoba koja se deklariše kao straight edge. Sad imam par pitanja u vezi toga, pa da ti ih postavim odjednom. Kako ti vidiš taj pokret, odnosno kako bi objasnio laiku kojeg, recimo XXX asocira na jedan drugi, khm, 'hardcore', odnosno principe i ideale koji stoje iza toga (ne onog drugog 'hardcorea' da ne bude zabune:)).
HC: Za mene sxe ne predstavlja pokret nego individualni izbor. U stvari, ja ne želim da imam išta i sa kim po tom pitanju. To je isključivo moja stvar, moja odluka kao i između ostalog mnoge druge koje sam napravio u životu. Istina je da postoje i ljudi koji sxe posmatraju kroz prizmu pripadanja nečemu zajedničkom pa sa tim i to pitanje pokreta. Ali ja iskreno ne vjerujem u pokrete, više u snagu individue, a i ne znam puno strejtera da bih mogao da prosudim. Usput, ne trudim se da djelim ljude po bilo kojem osnovu bili oni strejt ili ne. Svi su ljudi manje više loši. Po mom mišljenju sxe je stvar koja ti otvara mogućnost da s vremenom postaneš bolji čovjek, da prevaziđeš svoje unutrašnje konflikte i jačaš svoj karakter, nadograđuješ se kao osoba, uživaš u svojoj transformaciji. S vremenom možeš da nadodaješ i još neke stvari za koje misliš da su korisne tebi kao pojedincu, ali to je opet čisto individualna stvar a ne pitanje pokreta ili nekih normi.

HC: Par riječi o textovima. Primjetno je, pogotovo kod ovih novih, da im dosta pridaješ pažnje, znači da nisu tu samo da bi pokrili muziku. Koje su teme koje HxC tretira, i kako ih pišeš, da li ih pišeš ono po principu recimo vidiš nešto na Tvu što te raspizdi pa uzmeš papir i olovku u ruke da izbaciš frustraciju ili inspiraciju pronalaziš negdje drugo?
HC: TV slabo gledam. Palim samo kad je dobar fudbal, premijer liga i liga evrope za mene ove godine:) Tekstove pišem ne tako često,tj. uvijek zapišem neke ideje i misli koje nalete, pa kasnije iskoristim nešto od toga i razradim. Na ovom zadnjem EPju ideje su uglavnom bazirane na osnovu mojih neko bi rekao utopijskih ali i kritičkih razmišljanja, najviše pod uticajem Grega Benicka i njegovog rada sa Trial-om, takođe tema koje su obrađivane u dokumentarnim filmovima Zeitgeist. Osvrnuo sam se na svoj rad u školi u pjesmi Schools kao i na beznadežnu situaciju mladog čovjeka u ovoj zemlji u pjesmi Circle of Trust. Sve u svemu o svakom redu koji napišem sam dosta razmišljao i trudim se da na neki najbolji način iskoristim ovu priliku koju sam dobio da kroz bend kažem šta imam.

HC: Tvoje mišljenje o bendovima koji se uporno trude kopirati na sve moguće načine 'idole' sa zapada? Meni je uvijek bilo smješno, bar od trenutka kada sam više počeo pridavati pažnje textovima bendova, kako mnogi u svojim pjesama pričaju o stvarima sa kojima nemaju veze, kako oni tako i samo naše podneblje i mentalitet. Možemo tu povući i paralelu sa mnogim reperima, jer puno njih umjesto da iskoristi prednosti tog muzčkig izražaja da kažu ono što misle, oni pričaju o bandama, pištoljima, drogi (a velika ih većina ništa od tog nikad nije ni vidjelo) sve po uzoru na američke repere.
HC: Za mene hardkor jeste tekst. Ako nemaš šta da kažeš, idi slušaj deep dish I džej zija. Mogu ti reći da mi opasno ide na živce sva ta smećarska „čuvar brata“, „težak život“ hardkor tematika. Iskreno u opšte me ne interesuje ko je kome familija i ko kome čuva leđa. Ljudi bi trebalo da iskoriste priliku i ispričaju svoja lična iskustva, svoja razmišljanja na temu. Siguran sam da bi jedan pank bend sa područja ex-yu mogao i imao što šta da kaže. Isto tako nisu loši ni svi bendovi sa zapada. Naprotiv. Samo je pitanje izbora. Možda ćeš morati malo više da se potrudiš da nađeš nešto što vrijedi, a isto je tako i kod nas. Gledajući svirke i slušajući muziku danas da se primjetiti da mnogi bendovi ne šalju skoro pa nikakve poruke preko svojih tekstova. Tu su većinom da dobro izgledaju na omotima i da ih vrlo često dobrostojeći roditelji pošalju na evropsku turneju sa plejstejšnom u kombiju po „nesigurnim“ istočnoevropskim zemljama kako bi imali šta kasnije da pričaju svojim fino počešljanim drugarima. Kako takvi likovi mogu da te navedu na iole ozbiljnije razmišljanje?

HC: E malo o utjecajima. Naravno hardcore je tu glavni izvor, ali me zanima kakve se još vrste muzike slušaju u bendu? Any guilty plesasures?
HC: Ne bi bilo fino da govorim šta drugi slušaju, nit nešto o tome pričamo u zadnje vrijeme. Valjda svako sluša ono što mu u datom momentu odgovara. Ja u zadnje vrijeme dosta slušam Saint Vitus i Winov zadnji solo album pod nazivom Adrift. Tu je i novi Crowbar, Kursk, All Out War, ponekad se zalomi i neki Annekin (The Gathering) solo rad, malo Dwidovog Roses Never Fade, A Tribe Called Quest itd.

HC: Trenutno ste koncertno najaktivniji bend u Tuzli. Imaš li kakvih doživljaja sa koncerata, gdje je do sad najbolje bilo? Također, da se odmah nadovežem na svirke, poznato je i da ste angažirani oko organizovanja svirki, pa mi i reci još i o tome, koje ste do sad bendove sve ugostili?
HC: Najbolje je kada odem rahat na svirku nekog drugog benda. Jedan od gotivnijih događaja bio je jesenas u Banjaluci kada je Aca iz Hitmana sa kojima smo svirali to veče prekinuo svirku u jednom momentu kako bi kazao idiotu koji je salutirao pred binom kako je došao na pogrešno mjesto te ga bez ikakve sile u par vrlo jasnih riječi odstranio iz kluba. Mislim da su svi u klubu ostali zatečeni razvojem događaja. Svaka mu čast za tu reakciju. Prvu svirku u Tuzli organizovao sam 2005. i stvarno nisam siguran koliko ih se do sad desilo. Znam da sam se za skoro svaku kidao na nervnoj bazi. Nije mi baš najjasnije niti sam siguran što mi to sve treba u životu. Valjda smo svi mi koji radimo takve stvari po malo mazohisti što bi Kidajet reko. Ima tu dosta ličnog gušta, a da se ne lažemo ima i gluposti.

HC: Nemam više pitanja, ako ti imaš šta dodati oko planova za budućnost, idućših svirki ili izdanja, fil fri tu du it
HC: Budućnost je danas.
Razgovarao Goran Brekalo